Suchergebnisse

The aim of this paper is to identify farmers' attitudes towards the impact of state aid on business decisions and financial stability of farms. It will also identify the share of agricultural support in the total income of farms and the reasons for certain agricultural branches having unequal economic dependence on the support. Furthermore, it will investigate which of the two pillars of the CAP farmers consider being more important for their business and which factors would mostly contribute to the increase of production on their farms. The research involved 184 holders of family farms from all Croatian counties and the City of Zagreb. The data were analyzed using the univariate (frequency) and two-variate (chi-square test) method. The main production on the farms has a statistically significant (P<0.05) effect on the share of state support in the total income of the farm as well as on the influence of the amount of state support to business decisions. Most of the respondents engaged in animal husbandry and farming declared that their farms would not be financially viable in the case of state support abolition, while the situation is different in fruit growing, vegetable growing and floriculture. The paper also demonstrates the extent to which selected motivators (satisfactory state aid, higher purchase prices, less bureaucracy, lower taxes, assured market, cheap loans and availability of agricultural land) are important to farmers when deciding whether to increase the agricultural production on their farms. Overall, the two pillars of the CAP are equally important for the farmers but there is a statistically significant difference in the importance of each pillar of the CAP in regard to the prevailing production on the farm. The results of the study demonstrate both the importance of state support for the business of certain agricultural producers, especially herders, and the difference in sensitivity to possible changes in support policy. ; Cilj rada je utvrditi stavove poljoprivrednih proizvođača o utjecaju potpora na poslovne odluke i financijsku stabilnost poljoprivrednih gospodarstava. Utvrdit će se i u kojoj mjeri poljoprivredne potpore sudjeluju u ukupnim prihodima poljoprivrednih gospodarstava i razloge nejednake ekonomske ovisnosti pojedinih poljoprivrednih grana o istima. Također se želi istražiti koji od dva stupa ZPP-a poljoprivrednici smatraju važnijim za svoje poslovanje te koji bi čimbenici najviše pridonijeli povećanju proizvodnje na njihovim gospodarstvima. U istraživanju su sudjelovala 184 nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz svi hrvatskih županija kao i Grada Zagreba. Podatci su analizirani jednovarijantnom (frekvencije) i dvovarijantnom (hi-kvadrat test) metodom. Glavna proizvodnja na gospodarstvu statistički značajno (P<0,05) utječe na udio državnih potpora u ukupnim prihodima gospodarstva kao i na razinu utjecaja visine državnih potpora na poslovne odluke. Većina ispitanika koji se bave stočarstvom i ratarstvom smatra da njihova gospodarstva ne bi bila financijski održiva ukidanjem potpora dok je situacija u voćarstvu, povrćarstvu i proizvodnji cvijeća drugačija. U radu je također prikazano u kojoj mjeri su odabrani motivatori (zadovoljavajuće državne potpore, više otkupne cijene, manje birokracije, niži porezi, osigurano tržište, povoljni krediti i dostupnost poljoprivrednog zemljišta) poljoprivrednicima važni prilikom odluke za povećanjem poljoprivredne proizvodnje na njihovim gospodarstvima. Ukupno gledajući, oba stupa ZPP-a podjednako su važna poljoprivrednicima no utvrđena je statistički značajna razlika u važnosti pojedinog stupa ZPP-a obzirom na prevladavajuću proizvodnju na gospodarstvu. Rezultati rada ukazuju na važnosti potpora u poslovanju pojedinih poljoprivrednih proizvođača, posebice stočara, i na različitu osjetljivost na eventualne promjene politike potpora.

Ciljevi ovog rada su: 1) odrediti ključne promjene u procesu razvoja Zajedničke ribarstvene politike EU (ZRP) i hrvatske ribarstvene politike te 2) opisati strukturu i dinamiku kretanja makroekonomskih i proračunskih pokazatelja vezanih uz hrvatsko ribarstvo u razdoblju 2007.-2016. U radu je korištena povijesna metoda i deskriptivna analiza makroekonomskog stanja i strukture proračuna. ZRP je službeno uveden 1983. godine s namjerom da predstavlja zajednički sustav upravljanja ribarstvom u ime svih zemalja članica. Ciljevi ZRP-a bili su: riješiti konflikte zemalja članica na morima, osigurati stabilnost sektora ribarstva, spriječiti totalno uništenje ribljih stokova i osigurati ribarima bolju kvalitetu života. Međutim, ZRP je redovito na meti kritika zbog nedovoljne primjene okolišnih mjera i znanstvenih sugestija kao i zbog nedostatka zajedničkog dijaloga između institucija EU i lokalnih dionika razvoja. Kako u EU, tako se i u Hrvatskoj sektor ribarstva suočio s mnogo problema, a osobito devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme tranzicije. Neki od njih bili su ozbiljni pad ulova, zastarjela tehnologija i ribarska flota, osiromašenje podmorja, nedostatak razvojnih trendova u marikulturi, nedostatak mjera za razumno iskorištavanje i zaštitu pojedinih vrsta većeg ekonomskog značaja. Razdoblje pregovora za ulazak u EU predstavljalo je ujedno i priliku da hrvatski sektor ribarstva prilagodi svoje ciljeve, mjere i dionike u svrhu dostizanja održivog i međunarodno konkurentnog sektora u budućnosti. Također, članstvo olakšava trgovinu unutar EU zone i značajnu financijsku i tehničku podršku. Struktura potpora iz proračuna i postojeća politika naglašavaju povećanje primjene strukturnih mjera koje bi trebale doprinijeti poboljšanju društvenih, gospodarskih i okolišnih elemenata u ribarstvu. ; The aim of the paper is: 1) to determine the key changes in the evolution process of the EU Common Fisheries Policy (CFP) and the Croatia's fisheries policy and 2) to describe the structure and dynamics of macroeconomic and budget performance related to Croatian fisheries in the period 2007-2016. Two methods were used: the historical method and the descriptive analysis of macroeconomic performance and budget structure. The CFP was officially introduced in 1983, bringing the management of fisheries in all EU member states under one system. Its aims were: to resolve sea conflicts between member states, to provide stability to the fisheries sector, to prevent a total collapse of fish stocks and to provide higher quality of life to the fishermen. However, the CFP has constantly been criticized for poor enforcement of environmental measures and scientific recommendations, and for the lack of a common language between the EU institutions and local stakeholders. Both the European and Croatian fisheries sector faced many problems, especially during the transition period in the 1990s. Some of them included a serious decrease of catches, outdated technology and fisheries fleet, depletion of demersal species, lack of developmental trends in mariculture, absence of measures of rational exploitation and protection of economically significant species. The negotiation period was an opportunity for the fisheries sector in Croatia to adapt its goals, measures and stakeholders in order to achieve a more sustainable and internationally competitive fisheries sector in the future. The membership facilitates trade in the EU area, along with providing significant funding and technical assistance. The budget support structure and the existing policy framework point out an increase in the implementation of structural measures which should assist in an overall improvement of social, economic and environmental aspects of fisheries.